 Miće Gamulin, ugledni arhitekt, urbanist i kritičar, komentira događanja u Splitu, uređenje Rive, Brodaricu i otkaz koji je dobio u županijskom Zavodu za prostorno uređenje.
Kako komentirate burna događanja oko projekta uređenja Rive?
— Danas, kad uklonimo "big brother" zabavu, otkrivamo strepnju i strah kao dominantne emocije koje vladaju Hrvatskom, pa mi imponira kad se građani organiziraju, kad se bune i kada nešto hoće, bez obzira što je povod tom, recimo, građanskom neposluhu, a ako u tome nema puno strančarenja - još bolje. Bunt oko Rive je tragikomičan, sve od početka je naopako. Sada imamo ozbiljan projekt, ali bez ozbiljne arheologije. Arhitekti i konzervatori neshvatljivo brane izvođačke i političke rokove. O problematici uglavnom govore oni koji lažu ili pojma nemaju. Problem nije projekt 3LHD nego arheologija.
Što je uzrok tome?
— Evidentno je da je jedna poduzetnička grupa eliminirana iz hranidbenog lanca, i sad uz pomoć statista svih boja histerizira za izgubljenim novcem, a kako novac nije prevelik, ni problem nije zapravo bitan, a Split i Dalmacija su izvrsni za redikulizaciju, Riva ima sve preduvjete da postane medijska atrakcija.
Zapravo, sve su to posljedice genocida nad srednjom klasom. Ona je u Splitu i Hrvatskoj ubijena siromaštvom, tako da ne postoji kritična masa građanstva koja može postavljati stabilne i razumne kriterije, i to tržišno, konzumentski. Kulturu, politiku i sve intelektualne djelatnosti srozali smo na razinu estrade i sad estradno rješavamo sve naše probleme, znači u žutilu i u jeftinoj mekoj pornografiji koja uvijek preskače bit. Tako se i Riva svela na jeftinu pornografiju.
Što bi bila alternativa svemu tome?
— Pa da se konačno prizna da je Dioklecijanova palača najvažniji spomenik kulture na području Hrvatske i da se nalazi baš u gradu Splitu i da splitski i nacionalni stručnjaci nemaju ni znanja, ni iskustva da materijalno prezentiraju njezin globalni značaj i interpretiraju njezinu simboliku. Da se projektu uređenja Rive od samog početka pristupilo od Dioklecijanove palače, onda ne bismo upadali u dileme tipa kamen ili tehnobeton, vratiti Bajamontušu ili ne. Riva je područje najvišeg povijesnog naboja i tu treba znati što se i kako radi. Mi to očito ne znamo. Najprije je trebalo napraviti ozbiljna arheološka istraživanja pa tek onda raspisivati arhitektonske natječaje i upuštati se u komunalne zahvate. Ma, kakvi rokovi dovršavanja?! Vrijednosti Palače su svjetske i milenijske, drukčiji tretman samo razotkriva naš primitivizam i nezrelost.
 Kako je moguće da bivša gradska vlast napada vlastiti projekt Rive?
— Pitam se što oni uopće hoće, Račanova politika izdala je sve što se moglo izdati, pa valjda i samu sebe. Treba se prisjetiti izvornih motiva. Miroslav Buličić i njegova gradska vlast htjeli su nadograditi Turističku palaču ili dograditi Lučku kapetaniju, a i popločati Rivu. Oni bi sigurno sagradili planiranu staklenu građevinu kod Lučke kapetanije i površno popločali kamenom Rivu. Međutim, kasnije su dobili prvonagrađeno rješenje koje je odbacilo tu mogućnost za koju se zdušno zalagao Buličić, čije su ambicije pale kada je vidio da taj unaprijed dogovoreni objekt ne može proći. Mislim da je to glavni motiv sadašnje opozicije. Ne smijemo ni zanemariti snagu kamenarskog lobija koji u Splitu nije mali, ali koji sada gubi dobar posao, a tu su i arhitekti gubitnici.
Ima li smisla u gradu, koji će prema zadnjim procjenama do kraja godine dosegnuti vrhunac od 40 tisuća nezaposlenih, s manjkom škola, vrtića i zapuštenih kvartova, trošiti 80 milijuna kuna na Rivu?
— Ja bih to podijelio na dva dijela. Riva je Riva, ona je najvažniji gradski prostor. Nedopustivo je da je ona s mogućnostima današnjih tehnologija tako zapuštena. Što se tiče gradskog proračuna, to i nije veliki novac. Riva apsolutno može postati razvojni projekt, ali ona ne smije biti alibi neradu. Odnosno, radom na Rivi prikriva se nerad na drugim bitnim problemima grada kao što je smanjivanje broja nezaposlenih, devastacija zdravstva ili sudstva.
Hoće li Riva postati nekome izborni adut?
— Mislim da neće, jer se danas politika testira na drugim temama. Riva je štetna utoliko što zamagljuje stvarne probleme. U tom bih kontekstu, ako mi dopustite, spomenuo ovoljetni medijski tretman Hvara. Naime, poslane su dvije poruke. Prva, da se tamo okupljaju homoseksualci, a druga, da se dogodio grupni seks. Djevojačka nepromišljenost izabrala je krive ljude, što je bio dovoljan razlog za medijski linč. Istovremeno je general Zagorec u susjednim uvalama sumnjivim novcem za milijune eura kupovao negrađevinsko zemljište, o čemu se još uvijek samo šapuće. To što su stanovnici obale bili praktično ucijenjeni državnim odredbama da jeftino prodaju svoju zemlju, kod nas nije tema, ali nepromišljeni seks je. Gadljivo. To je bezobrazna kretenizacija nacije. Nadam se da će na izborima prevladati ozbiljne teme poput sadržajne civiliziranosti i približavanja europskom zakonodavstu, ili otvaranju novih radnih mjesta. Tema Rive je u tom kontekstu posve banalna, osim ako nije apel za ozbiljnu arheologiju.
Politička opozicija kaže kako gradonačelnik Zvonimir Puljić podiže Rivom sebi spomenik?
— Politička opozicija s gradonačelnikovom taštinom i političkim integritetom lako može izići na kraj. Ovo je vrijeme novca, pa mi se čine znatno važnijima oni koji olako i dogovoreno zarađuju novac na uređenju Rive.
U proteklih 15 godina Split je doživio pravu kataklizmu u gospodarstvu, identitetu, kulturi, urbanizmu. Gdje je danas Split uopće na karti europskih gradova?
— Split je na svu sreću u globalnim okvirima još uvijek Dioklecijanova palača. Tako je oduvijek i bilo, a valjda će tako i ostati. Osim možda Marka Marulića, i znatno teže Ivana Meštrovića, sve ostalo je lokalna priča, i to ne baš zanimljiva. S ovakvim političarima u gradu i njihovom kadrovskom politikom ne možemo se nadati boljemu. Gledajte, zbog loših političara koji su rasprodavali obiteljsku srebrninu umjesto da stvaraju nove vrijednosti... Split je izgubio glavne prometne koridore. Sad se upravo formiraju koridori kroz Zadar i Ploče koje preuzimaju povijesnu ulogu Dubrovnika.
Tako da će Split, bez Jugoslavije, ako se ne opameti, postati ono što je oduvijek i bio — mali provincijski grad. Naprosto, nismo iskoristili neke intelektualne i političke predispozicije koje smo imali. Split su uništavali hohštapleri. Mnogi koji su nudili alternativu toj gluposti su pobjegli iz Splita, a mnogi su doslovce i protjerani.
Kako je moguće da političke stranke u ovome gradu nisu nikada donijele niti jedan suvisao projekt koji bi otvorio nova radna mjesta, a puna su im usta velike brige za nezaposlene?
— U svim strankama uvijek je bio jak nadstranački poduzetnički lobi. Bilo kakva strategija bi značila uvođenje reda u kojemu distribucija gradskog novca ne bi bila ovako laka. Ako se doista ostvari ta prognoza od 40 tisuća nezaposlenih u Splitu do kraja ove godine, to će ići na dušu isključivo našim političarima.
Upozoravali ste na štetnost Uredbe o zaštićenom obalnom pojasu?
— Proces otimanja Jadrana je pri kraju. Premijer je odgovoran za ovakvu grubu ucjenu domaćeg stanovništva koje je prisiljeno prodavati svoju zemlju. Uredba isključivo priprema turističko zemljište za prodaju krupnim investitorima. Domaći ljudi bez potpore države ne mogu ništa, a pogotovo ne graditi velike hotele. U toj situaciji oni mogu samo prodavati svoju zemlju, i to jeftino. Drugi odgovoran je Ivica Račan, koji je po svom običaju, to, kao i sve drugo bitno - odšutio.
Narkoeuri na mračnom parkingu
Zašto ste smijenjeni u Zavodu za prostorno uređenje županije?
— Ha, ha, ha... Pa, iritirao sam ih. Ma "obožavali" su me! U vrijeme kada sam dobio otkaz, potpisivani su ugovori o kupnji negrađevinskog zemljišta u milijunskim vrijednostima. Ali ja ne bih o tim ljudima. Ne ubrajam se među one koji nalaze narkoeure po mračnim parkiralištima.
Brutalna istina o Žnjanu
Žnjan je paradigma uske sprege splitskih političara i građevinara, znamo tko je sve vladao ovim gradom u proteklih 15 godina, zašto je tako teško imenovati krivce?
— Nema tu tajni. Evo, puštam toplu vodu - jedini odgovorni su svi dosadašnji gradonačelnici, njihovi zamjenici i oni koji su držali resor urbanizma. Zna se tko je usvajao i glasao za takve planove. Oni su donosili sporne odluke i oni su po automatizmu najodgovorniji. Druga je stvar što se ta jednostavna istina brutalno zanemaruje.
Poduzetni kraljevi grada
Je li slučajno što je Split ostao bez Zavoda za urbanizam i Poduzeća za izgradnju Splita?
— To je učinila kasta predvođena gradonačelnikom Nikolom Grabićem kako bi donosila proizvoljne odluke favorizirajući one koji će zarađivati. I koja je učinila puno na srozavanju civilizacijske razine grada. Da je ostao PIS, ne bi bilo građevinskih poduzetnika koji danas kraljuju gradom, a sigurno bi i stanovi bili mnogo jeftiniji, a bilo bi novih vrtića, ambulanti i parkova.
Brodarica je prijevara
Kako komentirate projekt Brodarice?
— Od samog početka to je velika prijevara. Gradski prostor koji je bio poslovna zona pretvoren je u stambenu, i to pod okriljem POS-a. I sad odjednom, u centru grada, na relativno atraktivnoj lokaciji imamo socijalne, dotirane stanove koji se preprodaju po realnim cijenama. I svi se, kao, nešto čude. Ali od samog početka projekt je dobio iznimnu podršku politike i medija. Ako ćemo o odgovornosti, zna se tko su bili gradonačelnici koji su to proveli i urednici koji su stvar umotali u celofan.
Stanovi i hoteli
Je li trebalo novu Rivu izgraditi na Žnjanu?
— Riva je Riva i ja to dvoje ne bih miješao. Prava je šteta što Žnjan nije postao rivijerna zona s hotelima i ostalim sadržajima. Nije Žnjan ovako devastiran jer su to htjeli Miroslav Buličić i Zvonko Kotarac, nego zato što su ekonomske zakonitosti koje su političari kreirali dovele do toga da je puno isplativije graditi stanove, a ne hotele. Dvije ili tri obitelji obogatile su se na račun grada i na štetu turističkog razvoja grada.
Slobodna Dalmacija
 |
