 Ivan Đikić, jedan od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika, potkraj 2006. postao je član Svjetske akademije znanosti i umjetnosti. To je institucija koja okuplja petstotinjak intelektualaca koji promiču visoke znanstvene i moralne ciljeve. Lani je Đikić dobio nagradu za rad na istraživanju raka od American Association for Cancer Research te europsku nagradu za istraživača Europskog udruženja za istraživanje tumora. Uručena mu je i Binderova nagradu za inovacije 2006., koju dodjeljuje Njemačko udruženje za staničnu biologiju.
"Prošla je godina bila izuzetno dobra godina, a prvi razlog je taj što smo supruga i ja dobili treće dijete, našu kćer Emmu, koja nas je jako razveselila. U profesionalnom smislu 2006. bila je jedna od uspješnijih. Sve te nagrade nikako ne predstavljaju samo moj uspjeh, već uspjeh svih ljudi koji su sa mnom radili. To je zasigurno laskavo i godi, ali u sastavnom dijelu tih nagrada je i moje obećanje da ćemo moj tim i ja nastaviti s napornim radom", kaže sugovornik Poslovnog dnevnika.
Na čemu danas radite?
U znanstvenom smislu i dalje ću se, kao i u proteklom razdoblju, baviti istraživanjem mehanizama koji su odgovorni za nastanak tumora. Sad istražujemo posebne vrste stanica tumora, odnosno matične stanice, koje predstavljaju manje od jedan posto stanica u tumoru, ali koje su odgovorne za stvaranje svih tumorskih stanica. Sve što smo naučili istražujući normalne stanice tumora sad pokušavamo primijeniti u tim matičnim stanicama te proniknuti u njihovu bit. Vjeruje se da su one odgovorne za stvaranje metastaza te za otpornost na dosadašnju protutumorsku terapiju i zato su nam tako zanimljive. To je jedan od izazova kojem ćemo se posvetiti u sljedećih tri do pet godina.
Znači li to da možemo očekivati efikasniju terapiju za maligna oboljenja ili barem novi pristup u liječenju tumora?
Moramo priznati da smo u stvaranju novih vrsta lijekova već mnogo napredovali, ali treba priznati da smo neučinkoviti u liječenju metastatskih tumora. Ako tumor otkrijemo dovoljno rano, kemoterapeutici, zračenja, kirurške metode i ciljani protutmorski lijekovi itekako djeluju. Ako su stanice metastazirale, tada su rezultati liječenja vrlo slabi pa se postavlja pitanje koji su razlozi i zašto terapija tada ne djeluje. Na tim pitanjima rade brojni znanstvenici u svijetu. Ako smo dosad uspjeli iznaći načine liječenja primarnih tumora, vjerujem da ćemo u dogledno vrijeme uspješno liječiti i metastaze.
Vi ste radili u nekoliko europskih zemalja, radili ste i u Sjedinjenim Američkim Državama, a povremeno surađujete i s našim institucijama. Koja je razlika u pristupu znanstvenoj politici u zapadnoj Europi, SAD-u i kod nas? Koje su mane hrvatske znanstvene politike?
Ne želim komentirati mane hrvatske politike jer situaciju u Hrvatskoj još ne poznajem dovoljno dobro. Mogu jedino usporediti što je kvalitetno u inozemstvu te ukazati što u Hrvatskoj nije podudarno. U inozemstvu se znanost evaluira i financira na temelju dva principa, a to su kvaliteta i transparentnost cijelog postupka. Sve je drugo podređeno tim ciljevima jer je to recept koji jamči povrat uloženog novca. To se na najbolji način vidi u SAD-u, ne uvijek, ali često i u zemljama Europske unije. U Hrvatskoj je cijeli sustav krivo postavljen tako da osnovni cilj zasigurno nije kvaliteta, a među prioritetima nije ni transparentnost u postupcima izbora. Neodgovornost je golema boljka i još se ne zna tko će na kraju sve te probleme, koji su se kroz godine akumulirali, riješiti. To se najbolje vidi nakon posljednje recenzije znanstvenih projekata. Nitko ne želi preuzeti odgovornost za loš rad. Ne želim nikoga kritizirati, ali mogu dati konstruktivan prijedlog. Ministarstvo znanosti kao dio Vlade Hrvatske mora čim prije prihvatiti činjenične dokaze da je u postupku bilo nekorektnosti te da je neophodna revizija evaluacije znanstvenih projekata. Revizija će vratiti pravednost u znanstvenu zajednicu, povećat će optimizam i na neki će način motivirati kvalitetne znanstvenike na daljnji rad. Bez revizije bit će nezadovoljni i oni koji su dobili financijsku potporu jer ona nije dobro raspoređena i oni koji nisu dobili ništa. Pojavit će se opći pesimizam i još gore, doći će do velike inertnosti među znanstvenicima, što je najgori scenarij. U sljedeće tri godine na nekvalitetno recenzirane i evaluirane znanstvene projekte utrošit će se gotovo milijardu kuna. Oni neće donijeti potrebne rezultate, i to će biti bačen novac.
Na koji se način u inozemstvu evaluiraju znanstveni projekti? Postoji li igdje u svijetu slučaj da su osobe koje odlučuju o raspodjeli sredstava ujedno znanstvenici koji su vlastite projekte prijavili na evaluaciju?
U svijetu se ovako golema akumulacija nekorektnih postupaka u recenziji ne može ni dogoditi jer postoji moralni kodeks ponašanja znanstvenika i oni sami to ne bi dopustili. Ovdje nije riječ o izoliranom slučaju, ovakav ishod situacije bio je očigledan od početka otkad je postavljeno Nacionalno vijeće za znanost na čijem čelu su nekvalitetni ljudi. Oni su birali područna vijeća gdje su opet u većini slučajeva postavljeni nekvalitetni ljudi pa je normalni slijed da su članovi prosudbenih skupina mogli odlučivati o svojim vlastitim projektima. Želim naglasiti da u tim odborima sjede i kvalitetni stručnjaci, ali su oni u manjini. Već na prvoj razini znanstvenici su trebali reagirati i reći da predsjednica Nacionalnog vijeća za znanost s četiri objavljena znanstvena rada ne može predstavljati znanstvenike na toj funkciji. Uviđajući ovaj problem, Ministarstvo bi trebalo potražiti inozemnu pomoć te pozvati neovisne inozemne stručnjake koji dosad nisu bili uključeni u rad prosudbenih skupina da "pročešljaju" vrijednost odobrenih projekata, izaberu najbolje, definiraju s koliko će se sredstava oni najkvalitetniji biti financirani.
Kad smo kod financija, Mediteranski institut za istraživanje života nedavno je dobio znatnu donaciju hrvatskih gospodarstvenika. Vi ste u rad MedILS-a uključeni od početka. Gdje je MedILS danas i kada ćemo moći govoriti o konkretnim dostignućima znanstvenika toga splitskog instituta?
U MedILS-u se događaju veliki pomaci u posljednjih nekoliko mjeseci. Vodeći ljudi upravnog vijeća i lokalni menadžeri rade na pripremi administrativnih, financijskih i zakonskih rješenja za početak rada znanstvenika. Veliko hvala hrvatskim gospodarstvenicima koji su svojim donacijama omogućili ovakvu živost unutar MedILSa. Plan je takav da se do travnja riješe svi infrastrukturni problemi, da se kupi potrebna kapitalna oprema, a tada bi počela tri znanstvena programa.Laboratorij za molekularnu biologiju tumora vodit ću osobno te planiram s kolegama iz Hrvatske, Frankfurta, Japana i Italije raditi na sličim projektima kao u Njemačkoj. Inače, taj će projekt biti financiran sredstvima iz inozemstva. Paralelno s time radi se i na osnivanju Laboratorija za molekularnu dijagnostiku tumora, za čiju je primjenu zainteresirana i splitska bolnica, koja će ga koristiti pri dijagnozi malignih bolesti. Za konkretne rezultate znanstvenih istraživanja treba pričekati tri do pet godina jer je to normalan proces evaluacije znanstvenih dostignuća.
Razmišljate li o povratku?
Znanost kojom se bavim u inozemstvu jako mi je važna i ne mogu se vratiti u Hrvatsku jer uvjeti za kvalitetni rad ovdje nažalost još ne postoje. Međutim, umjesto fizičkog povratka odlučio sam prenijeti svoje znanje i iskustvo na mlade znanstvenike, u čemu sam posljednjih osam godina postigao zapažene rezultate. Upravo sam prihvatio poziv da predajem na studiju medicine na engleskom jeziku na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. To je moj matični fakultet i voljan sam pomoći kolegama i studentima. Angažiran sam i na Medicinskom fakultetu u Splitu te na MedILSu i osjećam se kao "virtualni povratnik". Uvijek mi je drago doći u Hrvatsku jer me mnogo toga veže uz domovinu.
GMO hrana nije opasna, ali Hrvatskoj ne treba
Postoji li opasnosti od genetski modificirane hrane?
Hrvatskoj GMO hrana ne treba jer ima dovoljno vlastitih izvora prirodne hrane. S druge strane, strah od GMO hrane znanstveno je potpuno neutemeljena. Sve što znanstvenici rade kopija je onog što priroda radi, ali na mnogo bolji, efikasniji i manje štetan način. Ti postulati vrijede samo kada se to vrši na zakonski reguliran i kontroliran način. U dvadesetak zemlja koristi se GMO hrana zdravo i korektno te bez negativnih posljedica. Dovoljno je vidjeti koliko je koristi donijela vitaminom E obogaćena GMO riža u Kini. Interesi kompanija za brzom zaradom postoje, ali zato postupak treba biti transparentan i zakonski reguliran. One koji javnost plaše parolama o "velikoj opasnosti" mogu zapitati što ćemo s ljudima koji umiru od gladi.
Što je s kloniranjem ljudi?
Kloniranje je apsolutno neprihvatljivo, kako sa znanstvene tako i s moralne strane, ali i nemoguće s tehničke strane te protivno zakonima evolucije. Vjerujem da se to nikada neće ostvariti.
Sa 36 godina postao redovni profesor
- 1966. godine rođen u Zagrebu.
- 1991. godine diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu s prosjekom ocjena 5,0.
- Od 1992. do 1997. godine usavršavao se u laboratoriju prof. Josepha Schlessingera u New Yorku te je tada obranio doktorsku disertaciju iz područja molekularne biologije.
- 1997. godine na međunarodnom natječaju izabran je za člana Ludwigova instituta za istraživanje raka (Švedska)
- 2002. izabran za redovitog profesora Medicinskog fakulteta Goetheova sveučilišta u Frankfurtu gdje radii danas, a predaje i na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu
Poslovni.hr
 |
