Split-Online.com
Sunday
Jul 06th
Veličina slova
Naslovnica 
Vijesti Razgovori Tito je jedini svjetski značajan Hrvat
Vijesti Razgovori Tito je jedini svjetski značajan Hrvat | Tito je jedini svjetski značajan Hrvat |
|
|
|
| Administrator | |
| Nedjelja, 17 Veljača 2008 | |
 Premda razmjerno mlad, prof. dr. Tvrtko Jakovina, izvanredni profesor
na Odsjeku za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta, raspolaže
zavidnim “historijskim pamćenjem”.Kao povjesničar – specijalist za 20. stoljeće, više je nego meritoran sugovornik o lavini povijesnih tema, oživljavanju starih ratova i prosvjedima protiv Trga maršala Tita koji iznova dominiraju društvenom scenom. • Jeste li bili na Trgu maršala Tita, u simboličnom srazu “dvije Hrvatske”, kako su taj događaj ocijenili mediji? U kojoj je mjeri to hrvatsko “dvojstvo” dnevnopolitičko, a u kojoj stvarni odraz nezacijeljene povijesne traume? – Nisam bio na Trgu maršala Tita, nisam se čak ni potpisao na deklaraciju Mladih antifašista, iako se moje ime tamo našlo. Pripremao sam predavanje iz “Diplomacije socijalističke Jugoslavije” na doktorskom studiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pa sam se s Brozom družio na drugačiji način. Stvar je ionako imala jasan rasplet jer ne postoji dvojstvo u zemlji. Postoji dio ljudi koji smatra da sa socijalističkim razdobljem treba prekinuti tako da ga se u maniri crno-bijele tehnike otpiše. Dio Tita iskreno voli, a dio je svjestan da ne možemo protiv prošlosti koja je često ružna i puna dvojbi, dobrih i loših poteza, baš kao život sam. • Koliko su zahtjevi prosvjednika etički i moralno opravdani? – Kad bismo bili do kraja dosljedni, onda bi se moglo zapitati je li opravdano da barun Franjo Trenk ima ulicu u Zagrebu ili da se po njemu zove selo kraj Požege? Pa on sa svojim hajducima sasvim sigurno nije ubijao i pljačkao samo neprijatelje i vojnike? Je li zapovjednu odgovornost za sve što su partizani činili imao Andrija Hebrang ili Franjo Tuđman? Je li možda potrebno uz Stjepana Radića navoditi da se zapravo spomenici, ulice i trgovi odnose na Radića prije 1925., kada je ušao u karađorđevićevsku vladu i izbacio republikanstvo iz imena svoje stranke? Niz nema kraja. Upravo ovakve dvojbe pokazuju da smo ispolitizirani, da na prošlo gledamo kao na dio dnevnopolitičkih raspri. • Umoran sam od tema slične vrste, jedan moj kolega zagovara uvođenje embarga na povijest u Hrvatskoj. Makar bi Vi pritom ostali bez kruha, bi li bilo vrijedno iskušati ovu ideju? Za početak eksperimentalno, na samo 30 godina? – Nitko umorniji od vječno istih tema i vječno istih odgovora od mene! Prognoziram da ćemo opet, od travnja do lipnja o istom, kada, kako je duhovito rekao Ivo Banac, počinju “majske svečanosti” s Jasenovcem, Bleiburgom, Titovim rođendanom i Danom antifašističkog ustanka. Tito je, pak, vječna tema, on pali uvijek. Zato bih se mogao složiti s embargom na povijest u Hrvatskoj. Doduše, ja bih prije želio embargo na politiziranje prošlosti, a ako bi zbrinjavanje povjesničara povlačilo rješavanje statusa onako kako se to događa u brojnim državnim službama – tako da nas pošalju u prijevremenu mirovinu uz bogate otpremnine ili ostave na poslu s istom plaćom, a bez radnih zadaća, odlično! U međuvremenu bi povjesničari, koji često ne proizvedu više od jedne knjige u toliko desetljeća, možda nešto i stvorili što bi pomoglo u boljem objašnjavanju onog što nam se događalo. No, budimo ozbiljni. Ovoj zemlji povjesničari itekako trebaju. Imamo čak sedam studija povijesti. Od osamostaljenja, otvorili smo ih pet. Studira se i na brojnim učiteljskim akademijama. Nikada prije nismo imali toliko školovanih povjesničara. A opet su nam rasprave jednake kao da se vode desetljećima unatrag. Zapanjujuća je nesposobnost da se stvar kontekstualizira, pogleda iz neke druge perspektive. Problem nemogućnosti sagledavanja problema u cijelosti imaju mnoge struke u Hrvatskoj, čak i neke prirodne, a ponajviše politika. Dat ću vam jedan primjer iz novinarstva. Činjenica da smrt bivše pakistanske premijerke Benazir Bhutto nije bila na naslovnicama naših novina (barem nekih), premda je dan kasnije svjetsko tržište nafte poludjelo i, naravno, utjecalo na Hrvatsku, slika je takvog odnosa. Previše smo provincijalni. • Što je povijesni sukus obrane Titova imena na zagrebačkom trgu? – Odgovorit ću na pitanje krajnje pragmatično. Brojni ljudi zainteresirani za prošlost, od nje, za razliku od mene, ne žive. Oni je doživljavaju kao nešto aktualno, izašlo iz kućnih priča, školskih udžbenika, filmova i svakodnevice. Tu nema znanosti. Mislim da je početkom devedesetih bilo vrijeme za sustavni obračun s naslijeđem komunizma. Iz poznatih je razloga vladao ambivalentan odnos prema Titu. U međuvremenu smo učinili sve da, opravdano ili neopravdano, dobijemo stigmu društva u kojem se koketira s ustaštvom i fašizmom. Svaki potez poput ovog, osamnaest godina nakon raspada Jugoslavije, tumačio bi se upravo kao vraćanje na staro, prekid s antifašizmom. Da je vlast devedesetih promijenila ime Trgu maršala Tita, a ne Žrtvama fašizma, vjerojatno bi malobrojni mogli nešto reći. Ovako su naočale kroz koje se na nas gleda s jednom drugom dioptrijom. Sve to ne isključuje istraživanje komunističkih zločina. Dapače. Samo je pitanje što je do sada, u skoro dva desetljeća učinila i znanost, ali i policija? Mene ne bi smetalo pošteno i po pravilima struke izvršeno istraživanje svih kriminalnih radnji. Smeta me kada se o tome govori, društvo drži u napetosti i povišenoj temperaturi, a stvarnih rezultata osim politizacije nema. • Mogu li uopće počinjeni partizanski zločini poništiti globalnu i civilizacijsku dimenziju Titove uloge u povijesti? – Tito je jedini svjetski značajni Hrvat koji je stvarno, djelatno, utjecao na zbivanja u svijetu kao akter i to u jednom dugom razdoblju. Na trenutke je igrao puno više od regionalne uloge. Kao povjesničaru hladnog rata, meni je to izazovno, zanimljivo. Mislim da je morao znati za zločine, mislim da je bio tašt i da je učinio puno toga krivog. Mislim da su brojne stvari mogle biti drukčije i bolje da je bio manje tvrdoglav. Sve to mislim, ali mislim i da je u civilizacijskoj podjeli svjetova 1945. Hrvatsku svrstao na pravu stranu i osigurao da se teritorijalno proširi. Modernizirao je zemlju i osigurao, svjesno ili nesvjesno, ako baš hoćete, stvaranje temelja za neovisnu Hrvatsku. • Je li predsjednik Mesić u pravu kad tvrdi da primarni cilj nedavnog prosvjeda i nije bio Tito, nego antifašizam kao hrvatska ustavna kategorija? – Ne volim kad političari ulaze u povijesne rasprave, ponajmanje kad Sabor donosi rezolucije o povijesnim događajima. Ali Predsjednik Republike beskompromisan je u obrani strateških hrvatskih ciljeva i tu je ponovno reagirao jasno i nedvojbeno, vjerojatno smanjujući dužinu još jednog kruga rasprava o Titu. Začudo, brojni pojedinci koji su deklarirani neonacisti ili ih se drži takvima, prepoznali su svoju stranu na Trgu. I na tome se vidi kako su stvari iznijansirane, ni crne ni bijele. Možemo se praviti da su neki pjevači samo pjevači ljubavnih pjesama, da je dio njihove publike samo slučajno ljubitelj nekih slova abecede ili nekih boja, pa i da je motiv samo osuda Tita kao odgovornog za zločine. Besmisleno je neprestano ponavljati kako se ne može govoriti o antifašizmu u Hrvatskoj, jer taj termin tobože pokriva tek borbu protiv Talijana, a ne i nacionalsocijalističkih Nijemaca. Isto tako je besmisleno govoriti da ako već treba ostati Titov trg, onda bi barem trebalo mijenjati pojam “maršal”, jer je to militarističko i podsjeća da je Tito stvorio vojsku koja je četrdeset godina kasnije napala Hrvatsku. Ne znam koga takvi argumenti mogu zavarati. • Osim Predsjednika Republike, nijedna politička stranka se o skupu “Krug za trg” nije očitovala. Primjereno trenutku ili ne? – Politika je i ne govoriti. Jednom zbog nedovoljne hrabrosti, drugi put jer kalkulirate, treći jer nešto mislite, a ne želite to glasno reći bojeći se da će vas biračko tijelo kazniti. Mislim da je dosadašnja praksa izbora pokazala da su takvi strahovi nepotrebni jer se većina birača, nažalost, kod nas u dva tjedna može premjestiti kako hoćete. Najveća stranka u zemlji ne šuti. Pa sin Titova palog borca sa Sutjeske predsjednik je Hrvatskog sabora. • Uz apel za preimenovanje Titova trga, bilježimo i nove obavještajne istrage partizanskih zločina, te ponovni gaf talijanskog predsjednika uz Dan sjećanja na žrtve fojbi. – Talijani ne čine gafove, oni se oslanjaju na vlastita istraživanja i brojevi prognanih i ubijenih u fojbama neprestano rastu. Italija nije prošla kroz ono što su iskusili Nijemci i suočila se s prošlošću, te teško priznaje da je Istra danas hrvatska i slovenska i zato što su Talijani bili Hitlerovi saveznici i izgubili rat. S druge je strane bila partizanska vojska koju ni crvena zvijezda na kapama, ni želja Staljina da izbjegne sukob sa Zapadom, ni Crkva, nije spriječila u uzimanju onog što je smatrao, da budem poput Napolitana, “slavenskim”. Opet se vraćamo na hrvatske povjesničare. Je li njih netko pitao za mišljenje prije nego su u Dnevniku prenijeli brojeve stradalih koje je iznio talijanski predsjednik? Je li netko prebrojao kosture iz fojbi? Ako nije, zašto to nije učinjeno u posljednjih dvadeset godina, ako jest, jesu li ti brojevi onakvi kakve iznosi talijanska strana? Nesumnjivo je bilo zločina. Pogledajte kako su prošli protjerani Nijemci? Povijest 20. stoljeća prepuna je sličnih događaja. Kad bi pravda bila ono što nas pokreće, svijet bi bio ljepše mjesto. Ulični povjesničari• Zašto naša povijest uporno ima nagon bježati s katedri na ulice? – Na ulice povijest izlazi zato jer se dugo godina o naslagama “neprovarene” prošlosti nije moglo slobodno raspravljati, a kada se i moglo, povjesničari su birali teme koje su bile manje opasne. Katedre to nisu riješile. Ipak, zar doista mislite da je povijesna istina i nastojanje da se točno utvrdi tko je kriv, a tko prav, kakvi su čiji motivi, ono što vodi ulične povjesničare? Nitko ništa ne čita• Je li oživljavanje povijesnih tema u dnevnoj politici kod nas u pravilu u vezi sa stupnjem otvorenosti države prema svijetu? – Ovolika opterećenost dvadesetim stoljećem, u osnovi je tek strah od Srba, jer se i Tito, ustaše, komunisti i Domovinski rat na kraju mogu svesti na taj zajednički nazivnik, što svima koji govore da je povijest sluškinja politike daje argumente. Čim smo počeli gubiti dah i ritam približavanju Europi, ponovno nas je povuklo u mračne tunele povijesnih podjela. Kako se bavim dvadesetim stoljećem, to mi je prirodnije od ostalih kolega. Ali i ti ljudi nešto čine, ali o tome se ne govori. Svi ti borci protiv nepravdi nikada se ne pitaju za prijašnje nepravde. Nitko ništa ne čita, ali o svemu ima vlastito mišljenje i stav. Kad bismo barem taj trend mogli promijeniti, da postanemo spremni poslušati druge i shvatiti da prošlo nećemo promijeniti, bilo bi nam bolje. SlobodnaDalmacija.hr |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
Vaši komentari
"Carevo novo ruho" u Gradskom kazalištu mladihDodaj komentar | Cijeli članak
Počinju upisi u srednje škole i na fakultete
Dodaj komentar | Cijeli članak
Počinju upisi u srednje škole i na fakultete
Dodaj komentar | Cijeli članak
Počinju upisi u srednje škole i na fakultete
Dodaj komentar | Cijeli članak
Počinju upisi u srednje škole i na fakultete
Dodaj komentar | Cijeli članak
Popularne vijesti
- Snimljen grupnjak "Mala Mare"
- Anoreksija - put u smrt
- Počinju upisi u srednje škole i na fakultete
- Najbolje web stranice za koje niste znali
- Jeftini letovi promijenili Europu
- Gdje za doček Nove godine?
- Gdje za doček Nove godine?
- Svjetsko prvenstvo u strip-pokeru
- U Big Brother kući ima sexa
- Svi na dionice Ine