Split-Online.com
Sunday
Jul 06th
Veličina slova
Naslovnica 
Vijesti Razgovori Feđa Klarić: Split je bio i ostao centar mog životnog interesa
Vijesti Razgovori Feđa Klarić: Split je bio i ostao centar mog životnog interesa | Feđa Klarić: Split je bio i ostao centar mog životnog interesa |
|
|
|
| Administrator | |
| Četvrtak, 06 Oľujak 2008 | |
 Za sve nas koji poznamo Feđu Klarića - i imali smo čast surađivati u novinarskom poslu - uz njegov lik i djelo je lako vezati epitet "Miljenko Smoje novinske fotografije". Upravo tako: ono što je bard "makinjete" radio pišući svoje dalmatinske kronike i reportaže u "Slobodnoj", to je Feđa bio i ostao u domeni slike. Ne otkrivamo ovim toplu vodu, uostalom, Smoje i Feđa bili su nerazdvojni, dobitni tandem onog "glasila" koje je pod vodstvom Joška Kulušića doživjelo kulminaciju slave (i tiraže) osamdesetih, postavši zaštitni znak i Splita i Dalmacije, baš kao što su tada, recimo, bili Kukoč, Rađa i ekipa iz Jugoplastike. Tempi passati. Ne samo u košarci. No, Feđine "fotke" imaju i dan-danas istu, zapravo - još veću vrijednost, baš kao i zavičajne Smojine storije. Za sva vremena. Klarić je tijekom 2006., tako, zaustavio vrijeme u Splitu. Na dva, kako će i sam reći, kultna mjesta, Pazaru i Peškariji, "ulovio" je kadrove kojima je otisnuo pečat jednog grada, jednog vremena. E, sad, za desetak dana, ta će se Monografija naći na hrvatskom štandu na najvećem Sajmu autorskih knjiga koji se održava u njemačkom Leipzigu. Monografija nudi 500 fotografija, slikanih tijekom jedne godine, u četiri godišnja doba, Šjor Feđa nam ih je ponudio u kompletu, pa smo mi sa CD-a "skinuli" naš skromni izbor, te predstavili ovu umjetničku galeriju na stupcima Glasa Dalmacije. - Biti fotoreporter, znači biti - svjedokom vremena. Eto, čak i ove slike s Peškarije su već nekako povijest, jer tamo gdje su stali suncobrani, sad je velika tenda. Svjedok vremena je i ova fotka koju gledamo dok sjedimo u Foto-klubu u Marmontovoj: pet žena čisti tapete iz Doma JNA na Matejušci, trese ih u more. Zove se "Eksplozija prašine". Danas više nema ni Doma JNA, ni hotela Ambasador... A što je, kad sve zbrojim (bolje rečeno - oduzmemo) ostalo od "starega Splita"? - Na moju veliku radost, Split je danas grad ugodnog življenja, prosperitetan u svakom aspektu. Primjera je na desetke, od galerije velikog Emanuela Vidovića, preko impresivne knjižnice Marko Marulić u Depadansi, do novog Kazališta lutaka nakon desetogodišnje pauze... I dobiva, napokon, visokoškolske ustanove humanističkih znanosti, kojih dosad nije bilo. Ja sam rastao uz Smoju, ali ni on nikada nije patio od nekakve nostalgije za prošlim vremenima. Jer, koliko god volio Split, nije trebao previše žaliti za prošlošću, odrastao je u sirotinji, mižerji Velog Varoša. I on je naš grad promatrao kroz sliku svijeta, a ne samo klasičnog "kampanilizma" po kojem je sve što postoji vidljivo sa Svetog Duje. Ipak, zar taj prosperitet ne nosi i negativne detalje, poput gubitka identiteta? - Ne! Prije 90 godina, kad su na Rivi posađene palme umjesto murvi, Splićani su se smijali, rugali, govorili da su to "cabla za šimje". Danas su palme simbol Rive, zar ne? Treba biti iskren pa priznati da po tim "gabaritima" polupismenog, pomalo primitivnog Splita, ne bi bilo ničega: ni tunela kroz Marjan, ni ACI marine, ni stadiona na Poljudu, ni MIS-a. Ali, zahvaljujući velikanima grada, poput Bajamontija, Tartaglije, pa sve do Miličića i Skataretika, Split je izuzetno napredovao u svim vremenima svoje novije povijesti. Feđa će svoj stav potkrijepiti i svojim "osobnim" primjerom, u kojem je banalnost zapravo najslikovitiji argument: - Eto, ja sam dite Prokurative, i stvarno je nezgodno kad "nema teorije" da se automobilom približiš svome stanu. Jer, više ni Riva ni Marmontova nisu prometne ulice. Ali, neka, sad je centar puno ljepši, Riva i Marmontova su dvije prekrasne šetnice, krcate ljudima, zašto bi onda moja "gujca", moj komod bili važniji od interesa 200 tisuća Splićana i svih turista koji se iznova dive ovome gradu? Oko Rive ćemo se teško složiti, pogotovo zbog famoznih "vješala". Uzvratit ću Vam primjerom: moj prijatelj iz Italije, učen čovjek, koji često dolazi u Split, bio je šokiran kad je ovog ljeta stigao brodom i - nije mogao vidjeti pola Palače, koju zaklanjaju ti strašni jarboli? - Ma, nemoj! A sad ću te odmah matirati: znaš li što jedino zaklanja pogled na Palaču? Lučka kapetanija! E, vidiš, ona nikome ne smeta, iz jednostavnog razloga: postala je dio opće percepcije, ljudi su se na nju jednostavno navikli. U tome je caka, u tome je poanta. Tako će biti i s Rivom. Uostalom, ajmo se ne zavaravati: struka je o novoj Rivi izrekla najviše ocjene, zbog čega ne držimo do njihovog mišljenja. Riva je danas osvijetljena iz tri nivoa, kaže mi i Karlo Grenc da nikada nije bila punija svijeta, jer je, osim dnevnog "boravka", po prvi put postala i noćno okupljalište, šetalište. Iskreno, teško se s Feđom konfrontirati, makar bi "bitka" mogla biti i žešća. On zato nudi još svojih argumenata: - Tako vam je bilo i kad je u Splitu, gradu od tadašnih 11 tisuća stanovnika, otvoreno Hrvatsko narodno kazalište, tada najveće u regiji? Zašto? Zato jer onaj koji ga je gradio, nije razmišljao samo o sadašnjosti, nego gledao 50 godina unaprijed, znajući da će ovakva "zgrada" trebati Splitu, vrlo brzo. Što se i dogodilo. Smijali su se Splićani, svojedobno, i onima koji su gradili šetnice, staze preko goleti Marjana, a danas je to park-šuma kojoj se možemo diviti i uživati u blagodatima koje nudi. Isto je tako danas sa "Slobodnom", mnogi se žale da im je teško u Dugopolje. Iste riječi mogle su se čuti tamo šezdesetih, kad je novina selila iz one zgrade kraj Pazara (i sad je znamo kao "Stara Slobodna" op.a) na drugi kraj grada, na mjesto današnje Ulice HRM. Dugopolje? Pa to će mjesto za par godina biti jedan gradski kvart, 15 minuta vožnje od središta Splita, u čemu je problem? Osim što je legenda splitske fotografije, Feđa je i jednako kvalitetan govornik, makar ni to nije nešto novo. Za nas, pak, koji smo sve više nostalgični za "onim" Splitom, fotografije su ipak posebna vrijednost. - Danas je sve više književnih uradaka na temu "Splićanistike" i to mi je drago. Nadam se da će i ova Monografija biti jedan prilog. Ne trebamo sumnjati. Za kraj sam ostavio jedno, ne baš originalno, možda i patetično pitanje. Ali, neizbježno: što bi nam jedan pravi Splićanin (pa neka nije od kolina!) savjetovao, kako voljeti ovaj današnji Split? - To puno ovisi i o raspoloženju i o odgoju čovjeka. Ne možeš, naime, voljeti Split ako se ujutro budiš mrzovoljan, do podne mrziš sebe, a popodne ostatak svijeta? Split treba živjeti! I ne tražiti mu samo mane, ne čekati jedva petak popodne da pobjegneš negdje na selo. Mene zanima cijeli svijet, ali Split je uvijek bio i ostao - centar životnog interesa. |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
Vaši komentari
"Carevo novo ruho" u Gradskom kazalištu mladihDodaj komentar | Cijeli članak
Počinju upisi u srednje škole i na fakultete
Dodaj komentar | Cijeli članak
Počinju upisi u srednje škole i na fakultete
Dodaj komentar | Cijeli članak
Počinju upisi u srednje škole i na fakultete
Dodaj komentar | Cijeli članak
Počinju upisi u srednje škole i na fakultete
Dodaj komentar | Cijeli članak
Popularne vijesti
- Snimljen grupnjak "Mala Mare"
- Anoreksija - put u smrt
- Počinju upisi u srednje škole i na fakultete
- Najbolje web stranice za koje niste znali
- Jeftini letovi promijenili Europu
- Gdje za doček Nove godine?
- Gdje za doček Nove godine?
- Svjetsko prvenstvo u strip-pokeru
- U Big Brother kući ima sexa
- Svi na dionice Ine