Split-Online.com

Građani Splita i okolice izjasnili su se da su vrlo zadovoljni svojim životom, čiju su kvalitetu prosječno ocijenili sa 7,7, što je najviša ocjena u Hrvatskoj, a najzadovoljniji su u državi i obiteljskim životom i obrazovanjem.

Istodobno, županijski standard daleko je od hrvatskog vrha - plaća je znatno niža od državnog prosjeka, velika su izdvajanja za socijalnu pomoć, a još uvijek je visoka i stopa nezaposlenosti.

Zanimljiva je i zdravstvena slika - prema posljednjem statističkom ljetopisu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo stopa umrlih od duševnih poremećaja i poremećaja ponašanja u županiji je dva i pol puta veća od zagrebačke, a gotovo dvostruko veća od hrvatskog prosjeka.

Zlobnici bi visoku percepciju sreće protumačili navedenom zdravstvenom stopom, no autori istraživanja izbijanje Dalmatinaca na postolje tumače time da su klima i mentalitet, nakon povratka turizma i ekonomskog oporavka, utjecali i na povratak životnog entuzijazma.

Splitska psihologinja prof. dr. Mirjana Nazor potvrđuje da ugodna klima može utjecati na veću razinu optimizma, te ističe i da se u Dalmaciji pridaje veći značaj obitelji, nego primjerice u Zagrebu, pa vjerojatno i to utječe na koeficijent kvalitete življenja. Dodaje i da građane, po svemu sudeći, previše ne smeta što su nezaposleni jer se dio njih za prihode, očito, snalazi na druge načine.

Tu tezu podupire i Zoran Malenica, sociolog sa splitskog Pravnog fakulteta, objašnjavajući kako su posljednje turističke sezone ostavile dosta novca u legalnim, ali i crnim blagajnama, a Dalmatinci imaju i čitav niz dodatnih izvora prihoda, primjerice prodaju zemlje.

Uz to, visok subjektivan osjećaj sreće, navodi Malenica, dijelom se može objasniti i time što se značajan broj Dalmatinaca i dalje zadovoljava s malim stvarima, ne zabrinjavajući se što to iz perspektive tržišnog razvoja nije dobro.

Grad socijale

•• Prosječna neto mjesečna plaća u prvom polugodištu ove godine u Splitsko-dalmatinskoj županiji je iznosila 3682 kune, dok je istodobno prosječna plaća u Zagrebu iznosila 4900 kuna, dok je državni prosjek 4094 kune. Istovremeno, splitski Centar za socijalnu skrb u prethodnom je mjesecu najsiromašnijima isplatio više od milijun kuna najnužnije socijalne pomoći - 1,2 milijuna kuna. Riječ je o prosječno 400 kuna pomoći za uzdržavanje od koje živ(otar)e 3382 osobe.

MOSOROV KANTUN HUMOR I U CRNINI
Vicevi na Lovrincu
PIŠE MILORAD BIBIĆ

•• Znate li da san gušta ka prajac kad san čuja da su Splićani najsritniji svit u ciloj Hrvatskoj.
Eto van sva lova, budžeti, našminkane zgrade i ulice, eto van sva zarada od poreza, prireza, nareza, zareza, eto van sva ekonomska i politička moć... Ma, eto van sve na svitu, ali nemate niti ćete ikad imat ono šta mi imamo – najveću sriću!
Di se može čut da prijatelj prijatelju more na 50. rođendan naručit na radiju pismu „Ta tvoja ruka mala“, s tin da ovi, kojemu je pisma naručena, nema jednu ruku od ramena naniže.
I on, koji se cili život zajebaje na račun tega svoga komadića ruke, gušta je radi te pisme više nego cila klapa koja ga je time, ka, mislila zajebat... To se more dogodit samo u Splitu.
Ko osin Splićanina more zaželit ka zadnju želju da mu prijatelj na sprovodu priča viceve... I prijatelj mu prid kapsilon priča viceve, ferma je tek kad se ožalošćena familija počela smijat naglas... To se more dogodit samo na spliskon Lovrincu.
Ko osin Splićanina more na rendes s novon curon poslat svoga brata blizanca i onda popizdit na njega šta je tu šesnu žensku iz prve uspija opalit. Niko! Moga bi nabrojit još mali milijun ovakih istinitih zajebantskih priča Made in Split...
Sritni smo jer se zajebajamo. Cili život. Pogotovo kad svatimo da nan se život pritvorija u zajebanciju. Veliku zajebanciju!

•• Činjenica da u starosti živim bolje nego u mladosti zaista me čini sretnom, a na tome mogu zahvaliti samo svojim marljivim roditeljima. Novac nije mjerilo sreće, jer kad je potreba, sve dobro dođe. Da bi čovjek bio sretan, mora se zadovoljiti onim što ima, a za sve ono što mu fali moliti se bogu - kazala nam je 91-godišnja Splićanka Tonka Matošić, jedna od sestara Matošić koje su za izgradnju doma za stare i nemoćne darovale oko 13 milijuna kuna.
- Imam zdravlje, volim grad u kojem živim, no najviše me ispunjava moja obitelj, posebno moja djeca i otac koji je sa svojih 96 godina jedan od najstarijih Splićana. Ove sam godine posebno sretan zbog svoje djece koja su se uspjela zaposliti - rekao je urar Zlatko Ivulić, poznat kao glasnogovornik splitske Peškarije.
- Ako su zdravlje i životni us- Sretan sam onoliko koliko sam sebe usrećim. Sretnim me prije svega čini činjenica da sam zdrav, lijep je osjećaj kada te ništa ne boli. Životno sazrijevanje uči nas da te rijetko tko može učiniti sretnim, jer sreća je u nama samima. Usrećujući druge, a po principu spojenih posuda, sreća prelazi na tebe - zaključio je Rade Čikeš Medan, voditelj na radijskoj postaji KL-Eurodom.
- Uspješna sam u onome što radim i to me čini najsretnijom. Okružena sam ljudima kojima vjerujem, koje volim, koji me uveseljavaju i s kojima mogu biti ono što jesam. Osim toga, sretnom me čini i moja obitelj te grad u kojem živim - istaknula je svjetski priznata atletičarka Blanka Vlašić.

BARNIJEV KANTUN GRINTANJE SVE GLASNIJE
Za sve kriv - dišpet

•• Ko ovo more platit?” pitali su Splićani i Dalmatinci po milijun puta, zagledani u ljepotu oko sebe, a onda su im počeli stizati odgovori: “Ja! Evo, ja” ,“I ja!”, “Ne on, ja mogu više”...
I tako, platiša je svakim danom bilo sve više, miran život pamte samo oni vremešniji, more je sve prljavije, ljudi sve nepouzdaniji, balun sve jadniji, festivali svih vrsta sve bjedniji, a grintanje sve glasnije, ali Splićani i Dalmatinci UN-ovim anketarima svejedno tvrde da su u životu sretni, štono se kaže, ko prase u malo vode.
Vjerujem da je tako visok statistički postotak sreće u Dalmatinaca samo poza, jedna od onih kakvima su ljudi u ovom podneblju i inače oduvijek skloni.
Hm, poza, ili možda ipak provokacija, onako, samo iz dišpeta. Moš mislit koliko je UN-u važno jesan li ja sritan! Jesan, i to turbo! Triput sritniji od tebe, ko te jebe... Osobno poznajem lijep broj nezadovoljnih Splićana i osjetno manje onih koji su trenutačno zadovoljni svojim životom. Sretan je jedino moj kolega Mosor jer svakoga dana nekome uspješno smjesti barem jednu batudu.
To mu, doista, nitko ne može platit.
  

Guštamo na Rivi

•• Damir ŽIŽIĆ (24), fotograf:
- Mogu reći da sam sretan jer bez obzira na neke svakodnevne probleme, mislim da dobro živim. Optimist sam i nastojim uvijek razmišljati pozitivno. Smatram da su ljudi u Splitu općenito zadovoljni, barem se tako čini kad ih vidim da guštaju sjedeći na suncu i ispijajući kavu.
•• Marko BANOVAC (74), umirovljenik:
- Sretan sam jer sam živ i zdrav. Kad bih razmišljao o svakom danu i godini života ili o uobičajenim životnim problemima koje nam svakodnevno zadaju glavobolje, vjerojatno se ne bih isprve okarakterizirao kao sretan čovjek. Ipak, mislim da je u životu najbitnije zdravlje pa u tome pronalazim zadovoljstvo.
•• Silvana ĆOSIĆ (40), ekonomistica:
- Nasmijana sam i sretna svaki dan zato što imam dobar posao, zdravlje i zdravo dijete. Mišljenja sam da sreća ovisi o pojedincu, odnosno o njihovom poimanju života i sreće, kao i o mogućnostima ostvarenja






Slobodna Dalmacija

Komentari (0)

Ime

Naslov

Komentar

smaller | bigger

Subscribe via email (Registered users only)

I have read and agree to the Terms of Usage.

Upišite prikazane znakove

Dodaj konetar